Park Sin Yon

First topic message reminder :

Kada bi Mikey bio ovde sa nama danas, verovatno bi nas podstakao da se fokusiramo na pozitivne stvari u životu i da cenimo svaki trenutak. On bi nas podstakao da se otvorimo novim iskustvima i prilikama, da prihvatimo izazove i da ne odustajemo lako.

Mikey je shvatio da je život pun iznenađenja i da se pravi uspjeh mjeri srećom i zadovoljstvom koje donosi ono što radite. Njegovo putovanje je pokazalo da strast i predanost mogu stvoriti pozitivne promjene ne samo u našem vlastitom životu, već i u životima drugih. Kao inspiracija drugima da se povežu s vlastitim strastima i daju svoj doprinos svijetu, Mikey je ostavio trajan trag.

Kecmanović svojim osobenim stilom i načinom pisanja ukazuje da je njegova priča o zlostavljanju dečaka tek metafora, simbol globalnog zlostavljanja koje trpimo i sa kojim živimo. Kad đavoli polete gorka je pripovest u kojoj se sažimaju brojne velike i bitne teme – od suočavanja pojedinca (inicijalno autsajdera) sa svetom do oceubistva, u celosti protkana referencama na Šekspirovog Hamleta, počev od kreda istaknutog na naslovnici da „ne ubija onaj koji drži nož, nego onaj kom ostaje imperija“...

Mikey je postao istinski pokretač promjena u svojoj zajednici. Njegova strast, energija i predanost privukli su druge ljude koji su željeli biti dio njegove vizije. Zajedno su formirali grupu koja je radila na projektima za poboljšanje kvalitete života u njihovom gradu.

Jedan od tih projekata bio je uređenje zapuštenog parka. Mikey i njegovi volonteri su se angažirali u čišćenju i obnovi prostora, sadnji cvijeća i postavljanju klupa. Park je postao mjesto susreta i aktivnosti za sve generacije, mjesto gdje su se ljudi okupljali da bi se družili, vježbali ili jednostavno uživali u prirodi.

„Ubit ćete nekoga?“, pogledao me ravno u oči, bez okolišanja, ali i bez straha.
„Morat ću“, odgovorio sam tiho. „Zbog toga sam došao.“
„Koga?“, upao mi je mališan nestrpljivo u riječ. „Koga ćete ubiti?“
„To je prilično duga priča“, naslonio sam se na zid i gledao maloga ravno u oči. „Vidiš, Adolfe, ovdje živi dječak koji će, kad naraste, biti jako zao čovjek i ubit će mnogo, mnogo ljudi.“
„Ne razumijem“, šapatom je odgovorio dječak.
„On je danas mali, ali kad odraste, bit će... on će unesrećiti milijune ljudi“, govorio sam polako. „U stvari, on sad ide u tvoj razred, čak i pjeva u crkvenom zboru.“
„Debeli Effi!“, uskliknuo je tada Adolf. „Ubit ćete debelog Effija!“

Mikey je postao istinski pokretač promjena u svojoj zajednici. Njegova strast, energija i predanost privukli su druge ljude koji su željeli biti dio njegove vizije. Zajedno su formirali grupu koja je radila na projektima za poboljšanje kvalitete života u njihovom gradu.

Jedan od tih projekata bio je uređenje zapuštenog parka. Mikey i njegovi volonteri su se angažirali u čišćenju i obnovi prostora, sadnji cvijeća i postavljanju klupa. Park je postao mjesto susreta i aktivnosti za sve generacije, mjesto gdje su se ljudi okupljali da bi se družili, vježbali ili jednostavno uživali u prirodi.

Negde u dubokoj austrijskoj provinciji pred kraj 19. veka stranac dolazi u varoš i raspituje se za jednog dečaka. U pansionu u kojem je odseo pronađen je leš devojčice i na njemu trag vampirskog ugriza, a na istom mestu nekoliko meseci ranije odseo je Brem Stoker, autor Drakule. Nekoliko dana kasnije s mosta u reku pada lokalni pijanac, a meštani pričaju kako su dotičnog nesrećnika ubili ili vampir ili lutajuće duše Napoleonovih vojnika. Tragajući za dečakom, stranac će doći i do odgonetke tragičnih smrti, ali on ima važnija posla. Junak i narator Dežulovićevog nagrađenog romana ima zadatak da ubije osmogodišnje dete ne bi li ga sprečio da kao odrasli neurotični degenerik pobije milione ljudi. Otkud junaku ovo znanje o budućim događajima? Pa jednostavno, poslat je vremenskom mašinom iz Splita s kraja 20. veka da izmeni tok istorije.
Od ist

Njegova strast za očuvanjem okoliša vodila ga je i na veće projekte. U suradnji s lokalnim organizacijama za zaštitu prirode, Mikey je organizirao akcije sadnje drveća, čišćenje rijeka i jezera te podizanje svijesti o važnosti očuvanja prirode među mladima. Njegova posvećenost održivosti postala je inspiracija mnogima da razmisle o vlastitom utjecaju na okoliš i poduzmu korake za očuvanje prirode.

„Knjiga priča Milana Ružića forenzička je slika našeg vremena. Ona je svedočanstvo života koji nas polako i sigurno vodi u beznađe ako se ne prizovemo pameti i ne stanemo u odbranu osnovnih vrednosti vekovnog postojanja. Ružić je od onih ljudi koji su od davnina branili zemlju rečima u pričama i knjigama vrednim kao narodne krštenice. Nema velikog i značajnog pisca u srpskoj književnosti koji nije svoj literarni vrh dosegao knjigama priča o nama. Ružić ispisuje svoja neskrivena i iskrena poimanja tradicionalnog sveta sa osećanjem da je svaka reč značajna u odbrani života našeg naroda.“

Mikeyeva strast za umjetnost, zajednicu i okoliš postala je pokretač pozitivnih promjena koje su nadilazile granice njegovog grada. Njegova priča je privukla pažnju drugih gradova i organizacija koje su željele usvojiti slične projekte. Postao je tražen predavač na konferencijama i događanjima, dijeleći svoje iskustvo i motivirajući druge da se angažiraju u stvaranju boljeg svijeta.

„Ružić nas uvodi u preobražavanje pejzaža, mijenja vidljivi svijet u nevidljivi da bi ono u šta gledamo bilo pretvoreno u lične znakove, metaforičko dešifrovanje svijeta. On je pisac šetač koji pišući ostavlja tragove čije značenje osjećamo kao piščev lični svemir gdje je svaki korak neponovljivo približavanje cilju, konačnosti, a metafore rastjeruju maglu u kojoj ideju kraja lako pretvaramo u beskraj. Sve je u ovim pričama snažno doživljeno i čuju se koraci pisca koji šeta raspet između ubogih srpskih staza i beskrajnog neba. Da nebo ne bi palo na pisca, on piše i ono ostaje tamo gdje mu je mjesto.“

Mikey je shvatio da strast i predanost mogu pokrenuti lanac pozitivnih promjena. Njegova vizija je inspirirala ljude da prepoznaju svoju moć i utjecaj na zajednicu. U njegovim očima, svatko je sposoban doprinijeti i ostaviti svoj trag. Kroz svoj rad, Mikey je postao simbol nade i motivacije za sve one koji žele učiniti razliku u svijetu.

„Trebalo je da se Milan Ružić rodi ili nešto ranije, ili nešto kasnije, a rodio se u najnezgodniji čas kada se dobre knjige pomešane sa hiljadama drugih ne vide. Ali njegove se vide, pa gledamo kako on postaje veliki i u najteže vreme, i to knjigama, a ne pojavljivanjem na najgledanijim televizijama.“

oštro prati svijet oko sebe i prati najnovije trendove i inovacije. Shvatio je da se tehnologija brzo razvija i da može biti snažan alat za stvaranje pozitivnih promjena. Odlučio je istražiti mogućnosti digitalne umjetnosti i inovativnih projekata koji kombiniraju umjetnost, tehnologiju i održivost.