Shinova Kuca

(S obzirom da nije imao pametnija posla, na poziv vojnika koji mu je prenosio poruku kolege Shina odazvao se odmah. Brzo je stigao do kuće komandira Shina s kojim je, kako je vrijeme prolazilo, traćio sve više i više vremena. Vojnik koji je prenio poruku Jhinu kazao je kako je Shin dobio zadatak od Mikaela koji moraju zajedno da riješe, te da ga čeka kafa na stolu kada dođe. Više ga je interesovala kafa koju je spomenuo, no čitav govor koji mu je prenio. Jednostavno je navikao na euforiju koja vlada u gradu tokom predratnog perioda koji ih očekuje. Znao je da će, moža po posljednji put, stati na bojno polje. Kucnuo je par puta na drvena vrata u znaku njegovog dolaska, te osjećajući se domaćinski otvorio je vrata Shinovog prebivališta koračajući unutra.)

Zvao si me, Shine?

(Prošaputa tiho dok je skidao svoju kapu i tresao rosu sa svojih ramena koja mu napada prolazeći ispod stabala u blizini kuće.)

(Poznavajući Shina očekivao je da će odmah preći na stvar, što se kasnije ispostavilo upravo tako. Odmah su zasjeli uz čaj i mirisnu kafu kada mu je Shin predao svitak o detaljima misije o kojoj bruji cijeli grad. Unaprijed je bio spreman na teške zadatke, ali kako je čitao tako mu se skupljala velika knedla u grlu. Pogledao je u Shina i pogledi im se susretnuše.)

Znači mi smo mamac...

(Uze gutljaj kafe i pogled ponovo baci na svitak. Mirnim glasom progovori...)

Izgubit ćemo mnogo vojnika. Svjestan si toga?

(Slušajući Shinove riječi samo jedno se moglo znati. Veliki adrenalin i snažne emocije valadaju u maskiranom komandiru. Jhinov kolega uvijek se volio našaliti na račun njegovih godina i životnog staža, što njemu naravno nije smetalo. No, želio je učestvovati i prebaciti sve ružne scene i memorije na humor.)

Sprdaš se sa starijim komandirom. Pazi da ti ova drtina ne isjecka tu maskicu, može on još dosta toga.

(Ponovo uze jedan srk kafe koja je stajala na stolu uživajući u svakom dodiru okusa.)

Ovaj matori se već pomirio s tim da je njegovo vrijeme prošlo, ali još uvijek zna baratati s ovom ljepoticom u opasaču. Vjeruj mi!

(Reče emotivno nakon čega se pokuša smiriti znajući koju tehniku upotrebljava Shin. Nije želio komentarisati njegove riječi, već se jednostavno prepustio djelima.)

(Ponovna priča o Shinovoj novoj i nevjerovatnoj tehnici unosila je nezadovljstvo i tračak dosade u Jhina. Nije ga želio prekidati u predstavljanju izvanredne tehnike, već je samo spustio kapke i pratio šta ima da kaže. Jedino što je zapravo uspio uloviti u cijelom govoru je to da moraju što prije krenuti ka kasarnama u vojnom kompleksu kako bi skupili i organizovali kompletan bataljon. Nakon okupljanja bataljona po planu bi trebao uslijediti dugačak marš ka označenoj oblasti. Ispi posljednji, ujedno i najukusniji gutljaj kafe, i krenu putem vojnog kompleksa zajedno sa kolegom Shinom.)

Pođimo.

(Govorio je nabacujući kapu i nervozno češkajući svoju bradu.)