Zapadno Groblje

Zapadno Groblje grada SHANIA-A, mjesto na kojem su se kopali oni bez ugleda i neke naročite reputacije. Za razliku od istočnog dijela bilo je uvijek u sijeni jer je okruzeno velikim zidinama tako da bi sunce slabo dopiiralo.

Nerijetko Urami-u bi se desavali teski dani unutar Kraljevstva pa je svoju utjehu i mir nasao na ovome mjestu. Groblje je bilo u blagom haosu, zapusteno, bez cuvara. Na okolnim spomenicima uklesana bi bila Imena i eventualno godina preminulog ako bi se iko mogao sjetiti istih.

Jednog tmurnog i mračnog dana Urami je dosao na groblje, vani je bilo promrzlo ali to ga nije spriječacalo da dođe i posjeti svoje omiljeno mjesto. Kao i obično bilo je prazno i tiho.

Stajao je mirno i uzivao u tisini, a potom njegov sklad i harmonija bjese unisteni. Sa njegove lijeve strane stajo je lik nesto riđe kose, mekog stasa i tupog pogleda i pitao ga za malo vremena.
I ako ga je zelio odbiti Urami odluci mlađanom liku pokloniti djelic svog vremena bez da mu kaze svoje ime i cuje sta to pametno ima da ga pita.

Čuvši sta maleni Atlas ima da mu kaze Urami se samo kiselo osmiješi. Kroz glavu mu prođe da bi mu bas jedan ovakav trebao, čak bi mu i mogao biti od koristi. Već u narednom času njegove facijalne ekspresije se promjeniše mimika na njegovom licu postade čudna.

Od lika koji se smijao do prije par trenutaka Urami se uozbilji i odluči Atlasu reći par riječi.

- Za početak prati me.

Urami je napravio dvadesetak koraka a zatim su se sa obje njegove strane pojavili kovčezi.


Laganim pokretom noge odluči otvoriti jedan te leže u njega, promrljavši nesto sitno kroz svoja usta.



- Dođi ovamo Atlase, otvori jedan, lezi, prazni su.

- Ako zaista lutas i ne mozes da pronađes sebe ovo je jedini način.


Urami se još uvijek nije želio predstaviti Atlasu, pustio ga je da sam odluči da li je spreman na ovaj put ili ne.

I ako zatečen Urami se nije dao omesti, bio je iznenađen što ga je slučajni prolaznik poslušao. Obično je Urami taj koji ide u extreme a ljudi nisu spremni za iste, ali izgleda da je ovaj bio drugog kova.

- Ne, ne moraš zatvarati.

- Mislim da je vrijeme da ti ispričam priču.




Nakon što završi Urami ustate iz kovčega te stade ispred Atlasovog

- Urami, čast je bila moja a muda su izgleda tvoja. Čim si došao ovako daleko. Ako si sa ovu mračnu stranu, crnu. Imaš svoju priliku.

Urami mu ispuži ruku te širom otvori dlan u nadi da će ovaj pristati.

Nakon sto je Atlas prihvatio Uramievu ponudu ovaj je bio vidno zadovoljan, u svoje redove uspio je dovesti jos jednog ratnika. Svega par trenutaka kasnije nakon sto su se pozdravili i sklopili pos'o ovaj mu ke klimnu glavom i pokazao ka izlazu.

- Dođi vrijeme je da krenemo, ovaj lijes ne moze cekati dovijeka prazan. Donesi mi trofej pa da zabava najzad počne.

- Ako ti ikada zatrebam, znaš šta treba raditi.

- Do narednog puta Atlase...

Završivši i ovaj dio posla Urami je bio slobodan i mogao se zaputiti ka svojoj kući.